Ana Rodić, professional coach

Ana Rodić, professional coach

Share

Pružam vam podršku i motivaciju na putu Vašeg ličnog razvoja, kroz koučing praksu i hipnoterapiju

22/05/2026

U emisiji "Žena za sva vremena" na TV K-1 pričali smo i o Edipovom kompleksu.

Edipov kompleks je deo razvojne faze u detinjstvu (između 3. i 6. god), u kojoj dete razvija nesvesnu emocionalnu vezanost prema roditelju suprotnog pola i istovremeno doživljava rivalitet prema roditelju istog pola.

U zdravom razvoju, ovo je prolazna i normalna faza. Dete želi ekskluzivnu pažnju jednog roditelja, može pokazivati ljubomoru prema drugom roditelju, a kroz identifikaciju sa roditeljem istog pola, ta napetost se razrešava. (Dete ne želi stvarno ono što odrasli pod tim podrazumevaju — ovo je simbolički i razvojni proces.)

Ako se ova faza ne razreši adekvatno, mogu ostati tzv. edipalne fiksacije, koje se kasnije u odraslom dobu mogu manifestovati kao: teškoće u partnerskim odnosima, izbor partnera koji podsećaju na roditelja, nesvesni osećaj krivice ili zabrane uživanja, konflikti sa autoritetima.

Ko su "Edipovci"? Važno je odmah razjasniti: „Edipovac“ nije klinička kategorija, nego kolokvijalni opis obrasca u kome se u partnerskom odnosu ponavljaju nesvesne dinamike iz ranog odnosa sa roditeljima, i zato je korisnije govoriti o tipičnim obrascima ponašanja u partnerskoj vezi nego o „tipičnoj osobi“.

Partnerka se doživljava kao neko ko brine, reguliše emocije, „drži sve pod kontrolom“, preuzima ulogu negujuće figure i postaje emocionalni oslonac koji je centralan ("emocionalni regulator").

Istovremeno se može javiti: idealizacija („ona je jedina koja me razume“) i kritika ili otpor kada partnerka postavi granicu, a granice se doživljavaju kao odbacivanje.

U zdravom odnosu postoji „ja – ti – mi“. U ovom obrascu često dominira „mi“ kao simbiotska celina ili osećaj da bez partnerke muškarac ne postoji.

U nekim slučajevima: partnerka se nesvesno upoređuje sa majkom, ali ovo nije ekslukzivna „ljubav prema majci“, već teškoća da se partnerka vidi kao ravnopravan odrasli partner, a ne kao figura koja reguliše unutrašnju emocionalnu sigurnost.

U ovim obrascima partnerka često nesvesno zauzima mesto koje nije partnersko, već više roditeljsko, što onda pravi odnos u kome nema dovoljno dva odrasla ja.

Link za celu emisiju pogledajte na linku u komentarima.

Ana Rodić
TA praktičar pod supervizijom
Kouč & Hipnoterapeut
PEAT I EFT/MR procesor
Master Neurolingvističkog programiranja

18/05/2026

Svako kroz život ide svojim ritmom, čak i kada svet pokušava da nas ubedi da postoji samo jedan ispravan način.

Neki ljudi procvetaju rano, njihovi putevi su bez većih prepreka i kao da se svaka sledeća vrata sama od sebe otvaraju.

Drugima treba više vremena – oblikuju se u tišim fazama, gde se napredak ne vidi jasno, ali to ih ne čini ništa manje vrednim.

Nijedan tempo nije bolji. Nijedan sat ne kasni.

Lako je osvrnuti se oko sebe i pomisliti da zaostajete dok vam deluje da neko drugi stalno ide napred.

Ali poređenje je iskrivljena mapa. Pokazuje nam delove tuđeg p**a, dok skriva celu priču, i njihovu i našu.

Vi ne vidite tuđa kašnjenja, njihove sumnje, padove, niti trenutke kada su preispitivali sve. Vidite samo ishod, ne i proces koji je do njega doveo.

Takođe zanemarujete i svoje progrese i uspešne periode.

Zato posmatrajte svoj život kao razvoj, ne kao takmičenje.

Postoje periodi kada rast deluje sporo, gotovo nevidljivo, kao da se ništa ne menja bez obzira na trud koji ulažete. Ali ispod površine se uvek nešto gradi – karakter, jasnoća, otpornost, pravac.

Prvo raste koren, pa tek onda dolazi plod. I ono što deluje kao čekanje često je priprema koju još uvek ne možete da izmerite.

U tim fazama je potrebno poverenje. Ne slepi optimizam, već tiho, stabilno razumevanje da tajming nije slučajan, već slojevit.

Postoje stvari za koje još niste spremni, čak i ako ih duboko želite. Postoje lekcije koje vas još uvek oblikuju i jačaju vaše temelje, da biste, kada vaš trenutak dođe, zaista mogli da zadržite ono što vam je potrebno.

Strpljenje nije pasivno čekanje u frustraciji.
To je istrajnost u tome da budete u svom životu, bez odustajanja od sebe.
To je da radite ono što možete, sa onim što imate, čak i kada rezultati ne dolaze odmah.
To je odbijanje da dozvolite nestrpljenju i poređenju da vas ubedi da vaš put ne uspeva samo zato što se odvija drugačije nego kod drugih.

Jednog dana ćete se osvrnuti i shvatiti da je tajming koji ste dovodili u pitanje zapravo bio zaštita, priprema i usklađivanje koje vas je štitilo, na načine koje tada niste mogli da vidite.

Ono što je delovalo kao kašnjenje, zapravo se oblikovalo. Ono što je delovalo sporo, stabilizovalo se. Ono što je bilo neizvesno, tiho je dolazilo na svoje mesto.

Zato budite strpljivi sa sobom, sa svojim putem i sa verzijom sebe koja još uvek nastaje.

Ako vam je u tom procesu potrebna stručna, objektivna i empatična podrška, možete mi se javiti.

Ana Rodić
TA praktičar pod supervizijom
Kouč & Hipnoterapeut
PEAT I EFT/MR procesor
Master Neurolingvističkog programiranja

07/05/2026

Visoko funkcionalna anksioznost nije zvanična klinička dijagnoza, već termin koji se koristi za opisivanje osoba koje se spolja čine veoma uspešnim i smirenim, dok se iznutra bore sa intenzivnim osećajem napetosti i/ili straha.

Ono što drugi vide uglavnom su: visoka i kontinuirana postignuća, pedantnost i detaljnost, pouzdanost, smirenost i staloženost.

Ali ono što se često dešava unutar njih, a drugi ne vide je: strah od neuspeha i propuštanja prilika, preterano razmišljanje, potreba za ugađanjem drugima, predimenzionirana odgovornost, potreba za kontrolom, nemogućnost opuštanja.

Sve ovo čini da njihovo telo često reaguje kroz nesanicu, napetost mišića, neprekidnu brigu, pritisak da se stalno ide napred, teško povezivanje sa svojim telom, posebno kroz zabranu na umor.

Jedno od glavnih nesvesnih uverenja je "Vredim samo kada sam efikasan/na". Svaki odmor moraju da "zasluže", a I onda u njemu ne mogu da se opuste, jer ako nešto ne rade ne samo da sebe doživljavaju nedovoljno vredne kao osobe, već kao i da ne postoje.

Često nedovoljno vrednuju svoja postignuća, ako u njima i uživaju, to je vrlo kratko, jer ih unutrašnji "kritički roditelj" stalno tera da nastave dalje ka sledećem cilju, što njihovo "negativno adaptirano dete" poslušno i bez preispitivanja izvršava.

Za razliku od tipične anksioznosti koja može dovesti do izbegavanja obaveza (odgovor "zamrzni se"), visoko funkcionalna anksioznost gura osobu u hiper-produkciju (odgovor "bori se").

Rezultat je često hronični umor i visok rizik od pregorevanja (burnout), jer troše ogromnu energiju na ostvarivanje previsokih kriterijuma i očekivanja od sebe.

Takođe, ovakav dugotrajan obrazac ponašanja može vas dovesti do dijagnoza kliničke anksioznosti i/ili depresije, kao i anksiozno-depresivnog stanja.

Ako ste se prepoznali u ovome i potrebna vam je stručna, objektivna i empatična podrška, javite mi se.

Link za celu emisiju o burnout-u je u komentarima.

Ana Rodić
TA praktičar pod supervizijom
Kouč & Hipnoterapeut
PEAT I EFT/MR procesor
Master Neurolingvističkog programiranja

Want your school to be the top-listed School/college in Belgrade?
Click here to claim your Sponsored Listing.

Telephone

Address

Pretežno Online Rad, Putem Viber-a, Zoom-a Ili Skyp-a
Belgrade

Opening Hours

Monday 08:00 - 20:00
Tuesday 08:00 - 20:00
Wednesday 08:00 - 20:00
Thursday 08:00 - 20:00
Friday 08:00 - 20:00