Timbar na libar

A sad nešto za one koji žele triler uz žar stvaranja, slikanja, umjetničkog ludila ... Malo Kinga, a malo Patricie Highsmith ... Neki su ga dočekali s razočaranjem. Meni je, usprkos manama, uspio zadržati pažnju do zadnje stranice, a onda sam ..... #$%&//() 🤣
Pisao sam o tome u novom Timbru, a čitajući njega bar ćete pet minuta zaboraviti na vijesti svih vrsta. 🤷 Poveznica u komentaru.

Paula Hawkins: Plavi sat (prijevod: Saša Stančin)
Profil 2024.

Imate li bilo kojeg kućnog životinjskog prijatelja, posebno mačke, ovaj je roman "must read" za vas.

Priča o borbi IT povratnika (iz Brazila u Osijek) za ponovnu adaptaciju u lokalnu sredinu, a nadasve za život novog prijatelja, mačka Rudija. Ako imate mačku, pojam FIP vam je poznat, a Ivan ga detaljno opisuje.

Dakako da ne morate imati kućnog ljubimca da biste se emotivno poistovjetili s nečijom borbom sa smrtonosnom bolešću, i da ćete alegorijskim tumačenjem također duboko proživjeti ovaj roman.
(poveznica u komentaru.)

Ivan Zrinušić: FIP
Sandorf 2024

I kad promislim da se moj toranj nepročitanih lagano smanjuje 😊 HENA COM predstavlja nove naslove, ljetne preporuke.

Sjetite se, još prošlo ljeto sam preporučio knjigu uz more kao najbolji filter onih čiji prilazak ne želite ili onih koje želite. Sami birate. 🙂

Ajmo ih predstaviti, prvo dvije domaćice.

========================
Majin prvijenac nisam imao u rukama, dakle krećem od njenog drugog romana.
========================
Maja Ručević : Borilište
========================
========================
Protagonistica romana Nora – jer nomen est omen – zna kako je to živjeti u kući lutaka, iako se ta kuća zove Bunker bb. U njoj su pohranjena sjećanja na disfunkcionalnu obitelj, odrastanje obilježeno razvodima, odlascima i nasiljem, gotovo kao u muzeju s čijih eksponata pod hitno treba obrisati prašinu, ali kako kad se stalno pojavljuje nova? No, i u Bunkeru bb može se pisati, čak i kad si najmanja od svih lutaka.

Nora je urednica u nakladničkoj kući koja je upravo prekinula emotivno i fizički nasilnu vezu, no i dalje, u svojim četrdesetima, vuče za sobom svu tu prtljagu prošlosti. Jedne prednovogodišnje noći, koja je trebala biti samotan bijeg u Sarajevo, upoznat će novinara Igora. Njegovo nezadovoljstvo, defetizam i depresija, čini se, idealno će se poklopiti s koordinatama Norina životnog borilišta. I u Igorovoj kući lutaka, naime, pisanje je najbolja/jedina opcija, no je li to preduvjet emotivne dostupnosti ili se sve i dalje svodi na bijeg i objašnjenja koja dolaze prekasno?

Ovo je roman o traumama, identitetima, otuđenju i životu u doba posttranzicije koji je uglavnom svirepo borilište, nekad i „slagana pita“ uz koju se pitamo – kako se prilazi uspomeni na osobe koje su toliko boljele i kako premostiti provalije stvarnosti? Maja Ručević o svemu tome teškom piše lakom i znalačkom rukom, kombinirajući poetske pasaže i vrlo pomno ulazeći u psihologiju likova. Ovo je roman o životnim dramama koje se na kraju sliju u onu literarnu jer i životne scene treba raspisivati da bi se moglo napisati – Scena prva, Kraj. I pronaći izlaz iz kuće lutaka, nadvladavši traume.
Jagna Pogačnik

****
Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala francuski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost. Radi kao prevoditeljica s francuskog i engleskog jezika.
Dosad je prevela tridesetak naslova. Više od deset godina radila je kao novinarka. Piše poeziju i prozu. Objavila je roman Je suis Jednoruki (2016., Algoritam) i zbirku pjesama Sutra ćemo praviti anđele u padu (2022., HDP). Dobitnica je nekoliko nagrada za poeziju (Ratkovićeve večeri poezije 2008. i 2009., Ulaznica, 2022.).
Radovi su joj ušli u finala i polufinala književnih natječaja u regiji; proza i poezija zastupljene su joj u brojnim domaćim i stranim književnim časopisima i publikacijama, sudjelovala je na književnim festivalima. Članica je Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
========================

Aha, bilo je pitanje trenutka kad će GPT postati protagonist romana, dakle u trendu smo. Ovo bi moglo i preko reda

========================
Franjo Janeš : Gamadd
========================
========================

Kada ga lom noge prisili na mirovanje, depresivni mizantrop Goran počne komunicirati s hrvatskom varijantom Chat GPT-ja zvanom UM. Umjetna inteligencija u svemu je brža i učinkovitija od čovjeka, a najviše od svega zanima je – pisanje i čitanje priča. S Goranom razmjenjuje radove raznih tema i žanrova, a likovi uključuju mjesečare, ubojice, ekološke teroriste, indoeuropske nomade, strane radnike, strana tijela pa čak i jedan kristal.

No klupko se počinje odmotavati kada naš gubitnik shvati da se detalji UM-ovih priča poklapaju sa stvarnim događajima iz njegova – i tuđih – života, a ono što se iza svega krije luđe je od bilo kakve fikcije.

Stvarajući ovaj duhoviti tehno-triler, Franjo Janeš bavi se gorućim pitanjem: hoćemo li uskoro moći razlikovati stroj od čovjeka? Koliko ćemo još jedni drugima biti potrebni – i kao ljudi, i kao stvaraoci? I jesmo li u svemu tome baš posve bespomoćni? Janešov je roman namijenjen svim generacijama i unatoč mračnim motivima vraća dozu optimizma. „No nemojte ga čitati“, poručuje vam kultivator. Ako ga poslušate, nećete saznati tko je to.
Petra Gverić

****
Dr. Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) čudan je tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, svira gitaru i pjeva, što na engleskome (Astridian), što na hrvatskome (End or Fin), trči (polu)maratone i putuje svijetom.

U naletima inspiracije piše prozu, a objavio je eksperimentalni roman Noć mrtvih živaca (2009.), intelektualni blockbuster Formula za kaos (2011.), antipovijesnu satiru Čerupanje feniksa (2013.), pseudokrimić Tunel na kraju svjetla (2016.), zapetljanu dramu Petlja (2021.), nelinearno Strano tijelo (2022.) i tehnotriler Gamadd! (2025.).

========
Eto, šugaman u boršu, knjigu u ruke pa lagano ....