Roman AEQ

Veliki uspjesi, velike prekretnice

Ovo doba godine obično nije vrijeme kada se podvlači crta, sumiraju utisci i prave planovi za narednu godinu. Ipak, meni je ovaj novembar baš to – velika životna prekretnica, trenutak kada sam zastao i pogledao na put koji sam prešao. Osjećam se kao da sam se popeo na uzvišenje s kojeg se vidi prekrasan krajolik, na mjesto s kojeg je vidik širi, zrak bistar, a misli jasne.

Početkom novembra postao sam učitelj 2. stupnja AEQ metode.
Edukaciju sam pohađao na slovenskom jeziku.
Kao jedini polaznik iz Bosne i Hercegovine.

U 2022. sam počeo učiti jedan novi, lijep jezik. Proljetos sam od slovenskog sam znao svega nekoliko riječi. Istina, ni moje sadašnje znanje nije zavidno, ali dovoljno je da razumijevam i usvajam nova znanja. Naime, poznavanje slovenskog je bio uvjet da nastavim edukaciju iz AEQ metode. Seminari se više ne održavaju na hrvatskom, a bilo mi je predugo čekati da Aleš Ernst počne s edukacijom na engleskom.

U 2022. sam postao učitelj drugog stupnja AEQ metode. Od Stjepana Ostroškog sam naučio da je Prvi stupanj AEQ-a poput osnovne, a Drugi poput srednje škole. Količina znanja i alata koje sam dobio proširili su moje kapacitete za rad s klijentima. Otvorila mi se cijela jedna dimenzija razumijevanja problema s kojima se suočava sve veći broj ljudi. Ništa manje nisam ni očekivao, jer je osnovni princip AEQ-a pošten omjer uloženog i dobivenog.

Na kraju, ali ništa manje bitno – jedini sam Bosanac, učitelj AEQ metode. Na to sam posebno ponosan. Ipak, nadam se da sam tek prvi od mnogih. AEQ me naučio da znanje usvajam neprestano i da ga prenosim dalje. Riječ je o znanju koje može biti od koristi cijeloj zajednici, ne samo ljudima koji pate od hroničnih bolova. Bolovi su samo simptom nesklada koji vlada u našem tijelu, ali i u našem društvu.

Ponosan sam na svoje uspjehe i zahvalan za priliku koja mi se pružila. Posebno sam zahvalan svome učitelju Alešu, ali i kolegama iz klase koji su me prihvatili i bili strpljivi s razinom moga poznavanja slovenskog.

Za dijete koje vježba da hoda nikada nećemo reći da u tom procesu griješi, nego da uči. Ako mu želimo pomoći, omogućiti ćemo mu sigurne uvjete za učenje – skloniti grube predmete i zaštititi oštre ivice namještaja. Dijete već ima sve što mu je potrebno za taj proces – neograničeno vrijeme i besprijekoran fokus. Dijete griješi i na tim greškama uči, unapređuje svoje kretnje dok ne dođe do željenog rezultata.

AEQ vježbe izvode se po istom principu. Osvještavanjem vlastitih obrazaca kretanja uviđamo niz nedostataka, čudimo se koliko nam je energije potrebno za neku naizgled banalnu kretnju ili primjećujemo da nas vlastito tijelo uopće ne sluša. Iz svake od tih kretnji nešto učimo i u narednom izvođenju pokušavamo popraviti. Kroz taj proces učimo kako da koristimo manje energije i podižemo razinu uređenosti u kretnjama.

Ako procesu učenja pristupimo s nekom vrstom dječje radoznalosti, onda griješenje u tom procesu nije nešto čega se trebamo pribojavati. Greške koje uočavamo su nam pokazatelj i vodič kojim putem trebamo ići.

AEQ je proces edukacije. Učimo kako i zašto ulazimo u za nas nepovoljne obrasce kretanja i učimo kako da izađemo iz hroničnih bolova.