Bloom

Iz jednostavnih, prirodnih sastojaka možemo napraviti materijal koji je ekološki prihvatljiv i zanimljiv za istraživanje. Nadamo se da ćete uživati u ovom malom eksperimentu i otkriti koliko priroda može biti korisna i inspirativna. Kore narandže se isjeckaju i izmiksaju s malo vode. Smjesa se lagano prokuha, a zatim procijedi da se dobije tečnost bogata pektinom. U tu tečnost se doda malo sirćeta i glicerina, pa se sve još kratko zagrijava dok ne postane gušće. Na kraju se smjesa izlije na ravnu površinu i ostavi da se osuši nekoliko dana. Nakon sušenja nastaje tanka bioplastika koja se može savijati i oblikovati. Uskoro sa vama dijelimo rezultate! — From simple, natural ingredients, we can create an eco-friendly material that is interesting to explore. We hope you enjoy this small science experiment and discover how useful and inspiring nature can be. Orange peels are chopped and blended with a little water. The mixture is gently heated, then strained to obtain a liquid rich in pectin. A small amount of vinegar and glycerin is added to this liquid, and it is heated again until it becomes thicker. Finally, the mixture is poured onto a flat surface and left to dry for several days. Once dry, it forms a thin bioplastic that can be bent and shaped.Soon we will share results with you!

Dvoje djece, pod prekriven različitim uzorcima i po jedna vrećica za svaki kontinent. Svaka vrećica ima svoju boju, zelena za Afriku, crvena za Evropu, smeđa za Australiju i tako dalje, a unutra se nalazi mali dio tog svijeta. Pejzaži, životinje, biljke i tradicionalne nošnje. Djeca pažljivo posmatraju svaku sliku, odlučuju kojem uzorku pripada i odlaze da je tamo postave.
Ovakva aktivnost je praktična, uključuje kretanje, zahtijeva vrijeme i podstiče djecu da zaista gledaju, posmatraju, upoređuju i donose odluke. Tako se na najprirodniji način razvijaju koncentracija i strpljenje, jer ne sjede mirno da bi učila, već uče kroz kretanje.
A onda počinju razgovori. Šta je to, gdje se to nalazi, zašto ona to nosi. Radoznalost se javlja sama, bez da je iko mora poticati.
—
Two children, a floor covered in patterns, and one bag per continent. Each bag has its own colour, green for Africa, red for Europe, brown for Australia, etc., and inside, a little piece of that world. Landscapes, animals, plants, traditional costumes. The children look closely at each picture, decide which pattern it matches, and walk over to place it there.
This kind of activity is hands-on, it moves, it takes time, and it asks children to really look: to observe, compare, decide. That builds concentration and patience in the most natural way, because they’re not sitting still to learn. They’re moving through it.
And then the conversations start. “What is that?” “Where is that place?” “Why does she wear that?” Curiosity opens up without anyone asking it to.

Starije dijete stavlja kecelju, priprema aktivnost i vodi svoju mlađu prijateljicu kroz svaki korak, a zatim tiho uzima svoj rad i sjeda pored nje.
Praktični život u svom punom smislu: briga o sebi, briga o drugima i tiha radost smislenog rada, rame uz rame.
—
An older child ties on an apron, sets up the whisking activity, and guides her younger friend every step of the way, then quietly fetches her own work and sits alongside her. Practical life in its fullest form: care of self, care of others, and the quiet joy of purposeful work, side by side.

Proljetno sunce, topli čaj i tiha čarolija jednostavnog bivanja. Ovo dvoje nas podsjeća da nježnost i sklad već postoje u nama, samo im treba prostor da procvjetaju. U našoj školi vjerujemo da najvažnije što dijete može naučiti je da se osjeća dobro u vlastitoj koži.
—-
Spring sun, warm tea, and the quiet magic of just being. These two remind us that grace lives within us, it just needs space to bloom. At our school, we believe the most powerful thing a child can learn is to feel at home in themselves.