Isra - cupping therapy

"Fascija, također poznata kao vezivno tkivo, je vlaknasta mreža koja se proteže u svaku strukturu i sistem našeg tijela.
Fasciju možete zamisliti kao najveći osjetilni organ u tijelu jer sadrži 250 milijuna živčanih završetaka.

Ono što je fascinantno je da posjeduje 3 p**a više senzornih neurona nego motornih; stoga fascija ima primarnu ulogu u prenošenju informacija o tome što se događa u tijelu našem mozgu.

Postoji mnogo različitih vrsta fascija uključujući površinske slojeve neposredno ispod naše kože i dublje slojeve koji obavijaju kosti i mišiće.

Živac vagus igra ključnu ulogu u prenošenju promjena koje su nastale u fasciji ka mozgu. Nervus vagus možete zamisliti kao dvosmjernu informacijsku magistralu između mozga i tijela koja pomaže regulirati naš autonomni živčani sustav.

Tkiva fascije se šire i skupljaju.
Međutim, kada smo doživjeli fizičku ozljedu ili emocionalnu traumu, skloni smo pasti u šok koji ograničava kretanje kako bi osigurali naš opstanak.

Nedostatak kretanja, emocionalni stres, fizičke ozljede i povijesne traume mogu dovesti do ljepljivosti ili otvrdnuća fascije.

Stresni događaji angažiraju simpatički nervni sistem kroz reakciju borbe ili bijega.

Simpatički živčani sistem je poput papučice gasa koja ubrzava, a nerv vagus pruža "vagalnu kočnicu" koja nas usporava.

Kada je potpuno uključen, nervus vagus nam omogućuje da se odreknemo borbe ili bijega u svrhu odmora, probave i povezivanja s drugima tijekom sigurnih trenutaka.

Tjelesno i emocionalno iscjeljenje uključuje ponovno uspostavljanje odnosa s našim tijelom.

Međutim, kada imate kroničnu bol ili bolest, često je teško ponovno se povezati s tijelom.

Utjelovljenje je svjesna svijest o našem osjećaju sebe.
Možemo probuditi veze između fascije i živca vagusa kada primijetite promjene koje se događaju u našim mišićima, organima ili otkucajima srca.

Kroz svijest o interoceptivnim promjenama budimo svoj unutarnji osjećaj sebe.

Hidžama i cupping masaža kao dio integrativne medicine pripadama metodama koje djelovanjem na površinske dijelove fascije pokreće rehabilitaciju osjetilnih nervnih završetaka i sudjeluje u kreiranju interoceptivnih promjena u tijelu."

Emina Kasupović
Certificirani hidžama terapeut

'Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme gdje kaže: „Ako i u čemu od toga sa čime se liječite ima koristi, onda je to u pijenju meda, ili u rezu od hidžame, ili u kauterizaciji, a ja ne volim kauterizaciju." (Buharija, 5702)

Jedan od razloga zašto ljudi izbjegavaju hidžamu je zbog percepcije reza koji se pravi na koži u toku tretmana.

Najčešći strah koji se u tom trenutku javlja je strah od boli.

Zašto je rez bitan u toku hidžame i zašto je Allahov Poslanik alejhi selam rekao da je lijek u njemu?

Da bi se razvio osjet boli, bolni podražaj od mjesta reza preko perifernih živaca i leđne moždine mora stići do centra za bol u velikom mozgu (talamus).

No, da bi ga postali svjesni, taj podražaj iz talamusa se treba prenijeti u koru velikoga mozga, sferu svjesnog doživljavanja.

Taj put širenja bolnog podražaja od mjesta ozljede do mozga poznat je pod imenom bolni put, a svjesno doživljavanje boli pod pojmom nocicepcija.

Prema tome, nocicepcija je svjesno doživljavanje boli, koja nastaje kao posljedica putovanja informacije od mjesta podražaja do struktura u središnjem živčanom sustavu, bolnim putem kojeg čine nociceptor - periferni živac - leđna moždina - sekundarni živac - talamus - tercijarni živac - kora mozga.

S obzirom na to da je bol individualni osjećaj, njezino doživljavanje nije jednostavan biološki odgovor na podražaj, nego složena interakcija koja uključuje senzornu, emocionalnu, afektivnu i kognitivnu komponentu.

Podražaj (transdukcija - nocicepcija) je faza poznata i pod pojmom nocicepcije, a odvija se na mjestu ozljede. U tom procesu važnu ulogu imaju osjetne stanice za bol (nociceptori) koje su građene od tankih živčanih vlakana u formi razgranatog drva ili klupčastih formacija obilno smještenih u koži, potkožnom tkivu, mišićnim ovojnicama, tetivama i seroznim membranama (potrbušnica, poplućnica, pokosnica...). Nema ih u unutarnjim organima (pluća, jetra, slezena…), pa njihova oštećenja nisu bolna, ali jako boli rastezanje šupljih organa (želudac, crijeva, mjehur i sl.), jer se rastežu serozne ovojnice na površini tih organa ili pokosnica na kostima. Nociceptora ima i u nekim drugim dijelovima tijela, ali u znatno manjoj koncentraciji.

Nociceptori su zapravo završeci živčanih vlakana koji imaju sposobnost bolne podražaje (mehaničke, kemijske, toplinske) pretvarati u živčane, koji s mjesta ozljede perifernim živcima putuju prema leđnoj moždini i središnjem živčanom sustavu.

Prijenos (transmisija) je drugi dio bolnog p**a. Predstavlja ga periferni živac putem kojega se podražaj s nociceptora prenosi u leđnu moždinu. U prijenosu tih impulsa sudjeluju brojni prijenosnici - neurotransmiteri (glutamati, aspartati, supstancija P i drugi) koji utječu na brzinu prijenosa bolnog impulsa.

Obrada (modulacija) dio je bolnog p**a u leđnoj moždini. Na tom dijelu pomoću specijalnih mehanizama (uzlaznih i silaznih) vrši se modeliranje podražaja, podražaj se ublažava i transformiran (prerađen) putuje u centar za bol u mozgu (talamus).

Doživljavanje boli (percepcija) četvrta je etapa bolnog p**a. U njoj dolazi do projekcije živčanih putova za prijenos boli u moždanu koru i svjesnog doživljavanja boli. Kako ćemo konačno doživjeti bolni podražaj, ovisi o psihičkom stanju i utjecaju okoline, koji ga mogu pojačati (strah, srdžba, žalost, nesanica, osamljenost) ili ublažiti (suosjećanje, nada, odmornost, veselje, socijalno blagostanje).

Glavnu ulogu u nastanku patološke boli imaju događaji u kralježničnoj moždini, a među njima je osobito važna aktivacija NMDA receptora. Spinalni inhibitorni sustavi, uzlazni i silazni, nastoje ublažiti i spriječiti centralnu preosjetljivost i prenadražljivost.

Bol je jedan od stimulusa koji aktivira niz patofizioloških procesa u organizmu, i to kao dio odgovora organizma na stres i traumu. Reakcija na percepciju boli manifestira se kao patnja i indikator je ponašanja izazvanog tom boli.

Površinski dio kože ili epidermis, zavisno od dijela tijela, veličine je od 0,4 - 2 mm.

On se sastoji od papilarnog dermisa i od površinskih arteriovenskih sudova (mreža kapilara).

U toku tretmana hidžame rez djeluje na mrežu površinskih asteriovenskih sudova u kojima se nakuplja određena količina biloškog otpada ili nakupina štetnih produkata metabolizma.
Nakon tretmana oni se regenerišu u periodu od tri do sedam dana.

Koliko će organizam otpustiti krvi, zavisi od psihosomatskog stanja osobe, od vrste oboljenja, njenog metabolizma i imuniteta, od stepena hidracije organizama i stepena elestičnosti fascia.

Uspješnost tretmana hidžame ne zavisi primarno od količine krvi koja se otpustila, nego od dubine reza koji se napravio na koži.'

Emina Kasupović

Certificirani hidžama terapeut