SCIOM

Sinoć, na Valentinovo, 14. veljače 2025., osječki HNK priredio je svojoj publici doista nezaboravan doživljaj, premijeru, ili bolje rečeno, repremijeru prvog hrvatskog baleta Jela. Ova iznimna ljubavna priča, pretočena u glazbeno-scensko djelo pod rukom Bele Adamovića Čepinskog, izvedena je tek jednom, prije gotovo sto godina, da bi sada, nakon dugog sna, ponovno zasjala u punom sjaju.
Balet Jela nije tek još jedna predstava na repertoaru osječkog HNK, već pravi povijesni trenutak, umjetnička epopeja i veličanstveni hommage hrvatskoj kulturnoj baštini. Skoro cijelo stoljeće proveo je u zaboravu, no zahvaljujući predanom radu i viziji jednog iznimnog umjetnika, balet je pronašao put do suvremene publike. Iza njegova scenskog uskrsnuća stoji Vuk Ognjenović, svestrani redatelj, koreograf i baletni majstor, vizionar koji je svaki segment ovog glazbeno-scenskog remek-djela oblikovao vlastitim rukama, umom i dušom. Njegova režija nije puko mehaničko postavljanje scena, već duboko promišljena interpretacija simbola, emocija i suštine priče koja nadilazi okvire obične scenske izvedbe. Koreografija ovog baleta nije samo splet plesnih pokreta; ona je bogato satkana tkanina u kojoj su isprepleteni povijest, emocija i suvremeni umjetnički izraz. Ognjenović nije samo postavio plesne sekvence, već ih je prožo vlastitom vizijom, dajući im dimenziju koja savršeno balansira između tradicije i inovacije.
Pored Ognjenovićeve ključne uloge, u realizaciji ove monumentalne predstave sudjelovao je i r***i dirigent Vladimir Piskunov. Na temelju starih zapisa, minuciozno je raspisao cjelokupne partiture za orkestar, čime je originalnoj glazbi udahnuo novi život. Scenografkinja, mlada i izuzetno talentirana Ivana Bašić, svojom je kreativnošću i vizijom stvorila dojmljiv scenski ugođaj koji je nadmašio sva očekivanja. Kostimograf Bruno Osmanagić suočio se s izazovom osmišljavanja i izrade bogatih, raznolikih kostima, prilagođenih specifičnostima plesa i vremenskom razdoblju, dok je rekviziterka Iskra Jovanović Glavaš imala nezavidan zadatak osmisliti rekvizite koji mogu izdržati napore pri plesu. Osim toga, Tomislav Kobia dao je značajan doprinos scenskoj atmosferi precizno osmišljenim rasvjetnim rješenjima, koja su se u svakom trenutku skladno prilagođavala dinamici predstave.
Glavne solističke uloge briljantno su izveli Nichika Shibata iz Japana, Gabriel Perez Arencibia s Kube, Ukrajinka Stanislava Zasiedattieleva te domaći plesači izvrsni Gordan Marijanović i Jana Brletić. Njihove izvedbe bile su ne samo tehnički besprijekorne, već i emotivno snažne, prenoseći na publiku sve nijanse ove iznimne priče. No, uz soliste, posebnu pohvalu zaslužuje i cjelokupni baletni ansambl HNK-a, koji unatoč svim izazovima kontinuirano ostvaruje visoku umjetničku kvalitetu. Posebno dojmljiv element ove izvedbe bila su i brojna djeca iz Odjela za klasični balet Glazbene škole Franje Kuhača, koja su, pod stručnim vodstvom Jane Brletić, savršeno odplesala i odigrala svoje ne tako trivijalne uloge. Njihov talent, disciplina i strast vidjeli su se u svakom pokretu.
Međutim, u pozadini ove priče krije se paradoks koji ne možemo ignorirati. Osječki baletni ansambl formalno ne postoji, jer HNK nema niti jedno profesionalno radno mjesto za baletne plesače. Cjelokupan osječki balet počiva na entuzijazmu mladih balerina i baletana, od kojih većina ima i druge profesije. Neđu njima su liječnici, nastavnici, IT inženjeri i mnogi drugi. Unatoč tome, svakodnevno, s nevjerojatnom predanošću i strašću, marljivo vježbaju kako bi predstave bile na profesionalnoj razini. Stoga, gledajući izvedbu ovakve svjetske kvalitete, možemo se samo zapitati kako je moguće da ovakav sustav još uvijek funkcionira? I ono još važnije pitanje, koliko će još dugo osječki balet moći opstati bez ozbiljnog institucionalnog ulaganja i koliko će se dugo moći održati ovakva razina umjetničke izvrsnosti bez stvaranja profesionalnog baletnog ansambla, barem u minimalnom obimu. Bez institucionalne podrške i formalizacije radnih mjesta, osječki balet riskira gubitak onoga što ga čini posebnim, srčanost, posvećenost i strast koja ga pokreće. Pa i sam opstanak.
Balet Jela nudi užitak gledateljima svih generacija, nudeći sat i dvadeset minuta vrhunske umjetnosti koja istovremeno oduševljava oko i uho. Spektakularna scenografija, predivna glazba i maestralna koreografija čine ovu predstavu nešto što se jednostavno ne smije propustiti. U svijetu u kojem se kultura često nalazi na marginama interesa, ovaj balet dokazuje da prava umjetnost može ne samo preživjeti, već i zablistati u punom sjaju, kada joj se pruži prilika.

Draga Željka,
Ove riječi ne znače zbogom, već su zadnja zahvale tebi, koja si životu pristupala s toliko strasti i ljubavi. Svaki trenutak proveden s tobom bio je dar, od ronjenja u nepoznate dubine mora do uspona na vrhove planina koje su te oduvijek pozivale svojom neopisivom ljepotom. Bila si više od prijateljice! Bila si vodič kroz nepoznato, svjetionik u noći, mentor i inspiracija. I kada su me svi napustili ostala si privržena uz mene pomažući mi i bodreći me.
U tišini laboratorija, gdje smo zajedno raspravljali o tajnama znanosti, tvoja znatiželja i entuzijazam bili su zarazni. Kao tvoj mentor, mislio sam da te učim, ali istina je da si ti bila ta koja me učila! O snazi postavljanja pitanja, o važnosti traženja odgovora, o tome kako nikada ne odustati, čak i kada izazovi izgledaju neizmjerno veliki i nerješivi.
Tvoja strast prema planinama, tvoja ljubav prema moru, tvoje neugasivo zanimanje za sve što je nepoznato i nerazumljivo, sve to ostaje s nama kao podsjetnik na to kako treba živjeti život punim plućima, kako moramo cijeniti svaki dah, svaki korak, svaki zaron, svaki uspon na novi vrh. I svaku priliku.
Tvoj tragičan odlazak na ovom prokletom i ukletom planinarskom izletu prostrijelio je naša srca. No, tijelo ti je možda napustilo ovaj svijet, ali tvoj duh i tvoja ljubav ostaju s nama zauvijek. Sjećanja na tebe vodit će nas kroz najtamnije noći, tvoja hrabrost inspirirat će nas kako se suočiti s vlastitim strahovima, a sjećanja na sve tvoje radosti bit će naša radost.
U svakoj zvijezdi koju pogledamo, vidjet ćemo tvoj smiješak. U svakom valu koji zapljusne, čuti ćemo tvoj smijeh, a na svakoj planinarskoj stazi kojom krenemo, osjetit ćemo tvoje prisustvo. Nisi samo ostavila trag u našim srcima već si se utkala u spletove naših života.
Počivaj u miru, draga Željka! Hvala ti na svakom trenutku, na svakoj lekciji, na svakoj avanturi. Tvoj odlazak je podsjetnik da je svaki dan dar i da trebamo živjeti punim plućima, baš kao što si ti živjela. Do ponovnog susreta čuvati ćemo te u srcima, vječno zahvalni za svjetlost koju si donijela u naše živote!