Psihološki centar ConcReDO

Sretan i blagoslovljen Božić!

Napokon su se počele više objavljivati izjave stručnjaka koji otvoreno govore o mentalnom i emocionalnom funkcioniranju djece i mladih te ponašanjima koja iz toga proizlaze. Sve navedeno u ovom članku teme su s kojima se mi psiholozi (i psihijatri) svakodnevno susrećemo i čini mi se da (barem za sada) ne vidim nikakvo svjetlo na kraju ovog mračnog tunela :-( Preporučujem pročitati cijeli članak!

Očajni psiholozi: Roditelji tek u ordinaciji saznaju da im djeca kradu, seksaju se i drogiraju Na tragu problematike koju je u središte pozornosti plasirala Netflixova serija ‘Adolescencija’, naši psiholozi i psihijatri govore za 24sata u kakvim sve okolostima se otkrivaju istine o šokantnim ponašanjima maloljetnika

Nažalost, ništa pametno ne mogu napisati, a da čitanje traje 15 sekundi... Međutim, vjerujem kako je tekst ispod vrijedan čitanja i kako je vrijeme uloženo u njegovo čitanje zapravo kvalitetno provedeno vrijeme :-)

Dakle, čini mi se da povratak na nastavu nikad do sada nije bio ovako intenzivno obilježen strahom, brigom, bespomoćnošću, tugom...
Posljednjih dana jako se puno priča o sigurnosnim mjerama u školama, zaštitarima, bravama, nadzornim kamerama i slično.

Možda jednostavno nisam dovoljno pratila vijesti, ali baš ništa ili vrlo malo čula sam o pravim preventivnim mjerama - onima usmjerenima na djecu i mlade i njihovo mentalno zdravlje.

Naime, koliko smo kao roditelji, stručnjaci, društvo istinski usmjereni na našu djecu?
Jesu li naša djeca osvijestila svoju ljutnju, frustraciju, strah, brigu, tugu?
Jesu li naučila kvalitetno i konstruktivno izraziti te neugodne emocije - bez destruktivnog djelovanja na sebe ili druge?

Jesmo li smanjili vlastita nerealna očekivanja od njihovog školskog uspjeha?
Jesmo li ih naučili organizirati vrijeme za učenje i doći u školu čak i kad nisu sve naučili?
Učimo li ih da se uspješno suočavaju i s lošom ocjenom?
Ili ih zbog loše ocjene kažnjavamo?
Ili im pravdamo izostanke za sve sate ili dane kad se piše test ili kad je ispitivanje - da slučajno ne bi dobili ocjenu manju od 5?
Jesmo li ih naučili nositi se s neuspjehom?

Jesmo li spriječili odlaske u casina i kockarnice?
Jesmo li ih poučili svim opasnostima različitih ovisnosti?

Provodimo li ikakvo kvalitetno vrijeme s djecom ili ona sve svoje slobodno vrijeme provode ispred ekrana?
Jesmo li im ograničili izloženost agresivnim računalnim igricama i drugim nasilnim sadržajima na ekranima?
Razvijamo li kritički stav prema raznim influencerima na društvenim mrežama? Ili dopuštamo da njihov sustav vrijednosti i ideale oblikuju ljudi bez ljudskih, moralnih vrijednosti i lišeni bilo kakvih stručnih, ali i zdravorazumskih životnih kompetencija?

Potičemo li razvoj empatije kod djece?
Znaju li djeca što su prosocijalno ponašanje i altruizam?

Jesmo li ih usmjerili prema sportu i razvoju sportskog duha koji podrazumijeva upornost, trud i napor i kad je teško, uživanje u uspjehu, ali i podnošenje i toleranciju neuspjeha?

Život nisu samo blještavilo, ugoda, zadovoljstvo i sreća.

Ako se ne usmjerimo djeci i mladima i razvoju njihove psihološke otpornosti, razvoju empatije i općenito unaprjeđenju mentalnog zdravlja - učinkovitost svih sigurnosnih mjera bit će vrlo ograničena...

Svima od ❤️ sretan i blagoslovljen Božić!