HPD Metković

Vaganski vrh i Tulove grede
08.-10.05.2026.

U organizaciji HPD Metković, članovi društva proveli su tri nezaboravna dana na Velebitu, istražujući njegove ljepote, osvajajući vrhove i uživajući u jedinstvenim krajolicima hrvatske planinske ljepotice.

Prvi dan – Dolazak i upoznavanje s Velebitom

Polazak iz Metkovića protekao je u dobrom raspoloženju i uz nezaobilazne planinarske priče. Put nas je vodio prema južnom Velebitu, uz povremena zaustavljanja za odmor i uživanje u pogledima koji su najavljivali ono što nas očekuje tijekom narednih dana.

Dolaskom na Velebit dočekali su nas svjež planinski zrak, miris borovine i tek pokoja kap kisa koja nije narusavala odlicno raspolozenje. Nakon smještaja i kraćeg odmora prvi dan je uljepsala proslava rodendana dvoje clanova. Uz pjesmu, prijateljsko nadmetanje u igrama, odlicnu spizu, tortu i jos bolje raspolozenje vecer je protekla u veselom druzenju pokazajuci da je planinarenje vise od hodanja - prilika za druzenje, stvaranje uspomena i zajednistvo.

---

Drugi dan – Uspon na Vaganski vrh

Drugi dan bio je rezerviran za glavni cilj izleta – uspon na Vaganski vrh, najviši vrh Velebita i jedan od najljepših planinarskih ciljeva u Hrvatskoj.

U ranim jutarnjim satima krenuli smo stazom koja nas je vodila kroz raznolike velebitske krajolike – od šumskih dijelova do kamenitih visoravni i otvorenih grebena. Staza je odmah na pocetku pokazala tko je glavni, bez velike price, stedeci dah i pazeci na korak polako smo se uspinjali izmjenjujuci nakupine lisca i snijega pod gojzericama. Vrijeme nas je poslužilo, a ugodna temperatura i povremeni povjetarac olakšavali su uspon.

Tijekom hodanja mogli smo uživati u prekrasnim pogledima na more, otoke i prostranstva Like. Svaki korak donosio je novu panoramu i dodatni razlog za fotografiranje i divljenje prirodi.

Dolaskom na Vaganski vrh trud i umor brzo su pali u zaborav pred velicanstvenim pogledom koji se pruzao na morsku pucinu, otoke i prostranstva velebitskog krsa.

Nakon odmora i uživanja na vrhu uslijedio je povratak prema smjestaju.

Ostatak dana je nastavio tamo gdje smo stali vecer prije. Druzenje, pjesma i smijeh do dugo u noc.

---

Treći dan – Tulove grede

Posljednji dan našeg boravka na Velebitu posjetili smo Tulove grede, jedan od najprepoznatljivijih i najfotografiranijih dijelova Velebita.

Impresivne stijene, surovi krški oblici i pogled koji se pruža prema moru i Ravnim kotarima ostavili su snažan dojam. Poseban osjećaj pružala je činjenica da se nalazimo na prostoru koji je kroz povijest bio važan prolaz između primorja i unutrašnjosti.

Iako je setnja među stijenama Tulovih greda bila je prilika za opuštenije planinarenje i fotografiranje snazno se osjetila posebna atmosfera Velebita koju ispunjavaju tisina, snaga prirode i prostrantvo dokle.pogled seze.

---

Zaključak

Trodnevni boravak na Velebitu još je jednom pokazao koliko planinarenje donosi više od samog osvajanja vrhova. Zajedništvo, boravak u prirodi, međusobna podrška i stvaranje uspomena ono su što ovakve izlete čini posebnima.

Veselimo se novim planinarskim avanturama i susretima na stazama.

HPD Metković

U mnogim mitologijama upravo su bogovi oni koji su prebivali na visinama. Ondje, blizu neba, gdje se stijene izdižu, a pogled ide iznad zemaljskoga, čovjek osjeća da dotiče nešto veće od sebe. Planina je oduvijek bila most prema onom božanskom -izvoru moći i boravak nedodirljivih. U potrazi za tim rajskim mjestima i vidicima, u nedjelju 15.03.2026. HPD "Metković" zaputilo se na Pelješac, u Orebić- da budemo bliže nebu.
Sveti Ilija (961m), najviši je vrh poluotoka, jedno je od njegovih najveličanstvenijih planinarskih odredišta. Prema predaji, nekoć se nazivao "Perunovo brdo", po Bogu gromova kojeg su Slaveni štovali. Na njegovim padinama u 16. Ili 17. St. Izgrađena je crkva Sv. Ilije, kasnije razorena od čestih udara groma. Perunovo ime zamijenio je Sveti Ilija, a još se nalazi i naziv "Planina zmija"- jer obitavaju i zmije. No, neki misle da taj naziv dolazi od strmih padina čije cik-cak linije nalikuju tijelu zmije. Lokalni ljudi ga zovu jednostavno Sv. Ilija.
Tri staze vode na vrh: Gornja Nakovana-Sv.Ilija, Orebić-Sv.Ilija i ona iz zaseoka Ruskovići, koju smo ovog p**a odabrali - nešto zahtjevniju, ali zasigurno najljepšu.
Kad nas je napustio jedan prijeteći oblak, i razgrnulo se sunce, dan je postao savršen. Bila je to pozivnica za mnoge planinare koje smo susreli na stazi. Početak staze vodio je kroz šumu, njezinu hladovinu i mir, kao da nas priroda priprema za ono što slijedi. Kako se nagib povećavao, a krošnje prorjeđivale, pred nama se otvarala sve veća ljepota: more, otoci i otočići slika koja se stalno mijenja, a uvijek ostaje čarobna. Uz takav prizor, niti jedan korak nije bio težak. Staza se zatim smirila i spustila u crnogoričnu šumu, gdje se spaja s ostalim putovima prema vrhu. Na oko 800m n/m stoji mala kamena kućica koju je dao sagraditi nadvojvoda Karlo von Habsburg za svoje lovačke pohode. Danas obnovljena, pripada HPD-u "Sveti Ilija" iz Orebića. Nakon kratkog odmora , nastavili smo uspon i za nešto manje od tri sata stigli u vlastiti komadić neba. Tko god je ikada kročio na planinu zna: jednom kad se pogleda taj beskraj, rađa se glad. Glad za visinama, za vidicima, za ljepotom koja ti se utisne pod kožu. Koliko god p**a se popeli na Svetog Iliju, taj pogled nikada ne izgubi čar.
Sa vrha pogled se otvara prema cijelom južnom Jadranu. Pred nama siluete Biokova, Mosora, delte Neretve, te otoci- Korčula, Brač, Hvar, Vis i Mljet- svi dio iste veličanstvene slike. A ne prošetati do vidikovca bila bi prava šteta: odande se Pelješac vijugavo pruža u svojoj punoj ljepoti, u svim nijansama plave, dok se Korčula čini kao da je na dohvat ruke.
Dugo smo ostali na vrhu, upijajući taj mir i ljepotu, a zatim odlučili spustiti se stazom koja vodi prema franjevačkom samostanu i zavjetnoj crkvi Gospe od Anđela iz 15.st. Danas taj vidikovac ne čuva strateške interese, već nešto mnogo važnije -tišinu, ljepotu i onu posebnu toplinu koja ispuni čovjeka čim zastane i udahne.
Kružna tura zaključila se osjećajem potpunosti i p**a i truda. Sve je vrijedilo za oni što nam je Ilija dao.