NeuroSplit - volontiranje

15.5.-21.5.2018. – TJEDAN SVJESNOSTI O GLUHIMA

Gubitak sluha se može podijeliti u konduktivni (provodni), senzorineuralni ili oboje (miješani).

Provodni gubitak sluha nastaje uslijed promjena vanjskog zvukovoda, bubnjića ili srednjeg uha. Ove promjene sprječavaju učinkovito provođenje zvuka do unutarnjeg uha.

Senzorineuralni gubitak sluha je posljedica promjena ili unutarnjeg uha (senzorni) ili slušnog moždanog živca (neuralni). Ova je razlika važna, jer je senzorni gubitak sluha nekad reverzibilan, a rijetko je opasan po život. Neuralni gubitak sluha se rijetko oporavlja a može biti uzrokovan potencijalno po život opasnim tumorom mozga–obično tumorom cerebelopontinog kuta.

Uzroke gubitka sluha treba liječiti. Primjenu ototoksičnih lijekova treba prekinuti, ili dozu treba smanjiti, osim kad težina liječene bolesti (obično raka ili teške infekcije) nije takva da je opasnost od dodatnog gubitka sluha prihvatljiva. Mnogi uzroci gubitka sluha su neizlječivi. Liječenje obuhvaća nošenje slušnih aparata, te, kod teškog gubitka sluha, ugradnju umjetne pužnice.

Osobe s teškim gubitkom sluha mogu komunicirati čitanjem s usana, znakovnim jezikom ili i na jedan i na drugi način, bilo uz ugrađenu pužnicu, ili da je to primarni način komunikacije.

”Gluhoća je – iz “vanjske” perspektive – jedan od najtežih invaliditeta, golema nesreća koja čovjeka izbacuje iz ljudskog društva, čini ga izgubljenim osamljenikom. Pogled na gluhoću “iznutra” – očima emancipiranih gluhih- sasvim je drugačiji: Gluhoća nije invalidnost već različitost. Gluhi čovjek može sve – samo ne može čuti. Život bez sluha može biti, i često jest, jednako vrijedna životna varijanta. Gluhi žive i raduju se životu, školuju se i do najviših stupnjeva, rade praktički u svim zanimanjima, žene se, odgajaju djecu… Gluhi nisu nesretni. Njihovo doživljavanje svijeta je drugačije, ali ne siromašnije. Oni nisu osamljeni, ponosni su i sretni kao pripadnici zajednice gluhih koja ima svoj jezik (znakovni jezik) i svoju kulturu.

12.5.2018. – SVJETSKI DAN SVJESNOSTI O FIBROMIALGIJI

Fibromialgija je često vanzglobno stanje nepoznate etiologije, karakterizirano dubokim bolovima, osjetljivošću i zakočenjem mišića, tetivnih pripoja i susjednih mekih tkiva.
Uzrok fibromialgije je nepoznat, ali joj pogoduju poremećaji 4. faze sna kao i emocionalni stres, a pokrenuti je mogu virusne i druge sistemske infekcije (npr. Lymeska borelioza).

Bol i ukočenost (fibromialgija) mogu se javiti u cijelom tijelu ili mogu biti ograničeni na određenom području, kao što je to kod sindroma miofascijalne boli. Fibromialgija u cijelom tijelu je češća u žena nego u muškaraca.

Kriterij za dijagnosticiranje fibromijalgije, ustanovljen od American College of Rheumatology (ACR) 1990. godine, uključuje anamnezu difuznih bolova u sva četiri kvadranta tijela najmanje tri mjeseca, pri čemu bolovi trebaju biti s obje strane tijela, iznad i ispod pasa te u aksijalnom kosturu (vratna kralježnica ili prednja strana prsiju ili torakalna kralježnica ili križa). Drugi kriterij je bol na palpaciju bar 11 od 18 određenih osjetljivih točaka. Pritisak treba biti oko 4 kg, a palpacija mora izazvati bol. Novi dijagnostički kriteriji iz 2010. godine fokusiraju se na bolove i simptome kao što su problemi spavanja, problemi s jasnim razmišljanjem i umor.

Ne postoji lijek za fibromijalgiju, a najbolji tretmani kombinacija su lijekova i promjena načina života kako bi se poboljšala kvaliteta života.